Tematski niz koji smo nazvali „Zajedništvo života s Kristom“ obilježava naše nedjeljne službe Božje tokom mjeseca veljače. Radi se o pitanju kako se to zajedništvo života ostvaruje i koji su njegovi učinci.
U propovijedi na prvoj nedjeljnoj službi Božjoj govori se o tome da su vjera i primanje sakramenata preduvjeti za čovjekovo zajedništvo s Isusom Kristom. S tim u vezi potrebno je osvrnuti se na sadržajne aspekte nauka o sakramentima. Krštenje je čin čovjekova uključivanja u Kristovo tijelo. Zapečaćenje je udjeljivanje dara Duha Svetoga i preduvjet za stjecanje prava koja uživaju samo prvenci.
Značajna posljedica iz zajedništva života s Kristom je čovjekov ljubazan odnos prema bližnjemu, o čemu nam jasnu poruku donosi propovijed druge nedjeljne službe Božje u veljači. Ako želimo imati zajedništvo života s Isusom, moramo naučiti cijeniti i poštivati bližnjega, prepoznavati njegovu nevolju i odnositi se prema njemu kao što bi to činio sâm Isus Krist.
Razmišljanja treće nedjeljne službe Božje u veljači su usmjerena prema posljednjim stvarima čovjekova postojanja. Naglašava se, naime, da je zajedništvo života s Kristom ujedno i čežnja za savršenim zajedništ-vom s njime. Savršeno i potpuno zajedništvo s trojedinim Bogom moguće je, međutim, samo nakon što čovjek zadobije uskrslo tijelo. Stoga duše naših pokojnika ne mogu još biti u punom i potpunom zajedništvu s Bogom.
Posljednja nedjeljna služba Božja u veljači treba nam poslužiti kao duhovna priprema na predstojeću službu Božju za pokojne. Ona nam ujedno upućuje i poziv da ne dopustimo da nas osobne poteškoće i brige odvrate od molitve za pokojne. Čežnja za osobnim spasenjem uključuje i želju da se spase i živi i mrtvi i da steknu zajedništvo s Kristom.