Tri nedjeljne službe Božje u veljači nose naslov „Čovjekovo obraćanje Bogu“. Čovjek stječe vjeru u Isusa Krista po djelovanju Duha Svetoga. Čovjek koji je dobio vjeru na poklon, pozvan je stoga predati se Bogu i s njime ostati povezan kako bi sačuvao i učvrstio svoju vjeru. Vjera se učvršćuje, s jedne strane, kroz oproštenje grijeha i slavljenje Svete večere i, s druge strane, kroz slušanje navještaja riječi Božje. Primanje sakramenata i slušanje navještaja riječi Božje trebaju biti sastavni dio života svakog kršćanina.
Čovjek se može obraćati Bogu, između ostalog, i tako da evanđelje i Božja obećanja, koja su mu dana, ne zadrži za sebe, već ih prenosi dalje. O tome se govori u propovijedi prve nedjelje u veljači. Vjernik ne šuti, već se trudi da njegova obitelj, prijatelji i znanci doznaju za obećanja koja nam donosi evanđelje; ona trebaju sugovornika ganuti, potaknuti na razmišljanje i prožeti njegov život.
Značajan izraz obraćanju Bogu svakog pojedinca, ali i zajednice, su hvala i zahvala koje su predmet propovijedi druge nedjeljne službe Božje u veljači. Većini ljudi lako pada iznositi Bogu svoje prošnje, ali mnogi nisu baš rječiti kada mu treba iskazati hvalu i zahvalu. Propovijed treba ukazati vjerniku na mogućnosti kako može hvaliti Boga. Potrebno je, naime, da uzme u obzir što je sve dobro Bog učinio u povijesti spasenje i u njegovom osobnom životu.
Na propovijedi treće nedjelje govori se o zahvalnosti za vjeru, ljubav i nadu koje smo primili od Boga. Cjelina triju obilježja „vjera, ljubav i nada“ ne spominje se samo u Poslanici Solunjanima , već isto tako – ali u mnogo širem obliku – u Prvoj poslanici Korinćanima 13 („Hvalospjev ljubavi“).
Četvrta nedjeljna služba Božja u veljači služi za pripremu na službu Božju za pokojne. Čovjek svoje obraćanje Bogu pokazuje u hvali i zahvali, ali isto tako i u zagovoru. Obraćajući se tako Bogu, izražavamo ne samo svoju čežnju za vječnim spasenjem, nego i želju za spasenjem svoga bližnjega. Zbog toga želimo moliti za spasenje živih i mrtvih.