Služba Božja za mlade: Težnja za dobrom savjesti

Ustat ću, poći ću ocu svome pa mu reći: Oče, sagriješih Bogu i tebi.

Luka 15,18

Biblijska riječ za službu Božju za mlade ovoga mjeseca upućuje na to da uvid i ustajanje kroče put iz izgubljenosti.

U usporedbi o „izgubljenom sinu“ opisana su dva brata i njihov milosrdni otac. Mlađi je sin tražio od svog oca svoju baštinu i otišao u neku daleku zemlju. Uludo je potrošio sav svoj novac; izgubio je svoju samostalnost i morao se zaposliti kao čuvar svinja da bi preživio. Odlučio je vratiti se ocu i priznati mu svoju krivnju. Krivnja, tako postaje jasno, ide u dva smjera; s jedne strane prema nebu (Bogu) i s druge strane prema zemaljskom ocu.

Sloboda i odgovornost

Poput mlađeg sina i današnji mladi čeznu za životom i slobodom. Žele izići i skučenih situacija i struktura i voditi samostalan život. Traže vlastiti identitet i svoje mjesto u životu. U toj fazi života mladi isprobavaju mnoge stvari, postavljaju si ciljeve te možda čak i prelaze određene granice.

U Isusovoj usporedbi ne negira se težnja za slobodom, a možda je možemo tumačiti tako da talente koje imamo, vlasništvo koje smo baštinili ne bismo trebali koristiti i trošiti sebično. Naprotiv, i jedno i drugo treba upotrebljavati na osobnu korist i na korist drugih s kojima živimo i koje susrećemo.

Mislimo i na to da smo pri Svetom zapečaćenju u daru Duha Svetoga primili duhovni talent – a to je ujedno dar i obaveza.

Sabrati se i ustati

Sin je, pritisnut svojom patnjom, sabrao i postao svjestan koliko je bespomoćan. Kreće na put kući, riskirajući da ga otac odbaci. „Ustat ću“ znači također „Dat ću se na put“. Čovjek koji se „izgubio“ u svom neprimjerenom ponašanju, može takvim ustajanjem doživjeti „uskrsnuće“ te se iz neke paralizirajuće situacije u kojoj se osjeća kao da je mrtav vratiti u život. Prihvatiti osobne greške, doživjeti oproštenje i pomirenje čak i sa samim sobom, otvara mu mogućnosti da (opet) pronađe samoga sebe.

Dar Duha Svetoga je i čuvar i upozoravatelj savjesti. Sabrati se i ustati znači u ovom slučaju steći mirnu savjest s Bogom, s bližnjim i sa samim sobom (KNaC 4.2.1.3).

Milosrdni otac

U usporedbi je stariji sin opisan kao onaj koji se prilagođava. Lojalno se ponašao prema ocu. Brižno se odnosio prema očevom vlasništvu i radio za njega. Povratak njegovog brata i za njega iznenađujuća očeva dobrota su ga razljutili. Čak je osjećao da se otac nepravedno odnosi prema njemu. Izgubio se u zavisti i bijesu. Otac ga poziva da ne ustraje u svojoj uskogrudnosti, već da traži širinu radosti.

Otac je dakle bio dobar i za oba je sina imao otvorena vrata i otvoreno srce. Ujedno možemo u tome prepoznati i sliku milosrdnog nebeskog Oca koji se ne odriče nijednog od svoje djece zbog neprimjerenog ponašanja niti ga odbacuje.


Kontekst: U 15. poglavlju Evanđelja po Luki opisane su Isusove usporedbe o nečemu ili nekome izgubljenom. U usporedbi o izgubljenom sinu promatra izgubljenost pod vidom krivnje. Redak 18 čini zapravo prekretnicu unutar usporedbe. Mlađi sin koji je spiskao svoju baštinu i upao u velike nevolje, odlučuje se vratiti k ocu i priznati mu svoju krivnju.