Prva i druga nedjelja travnja dijelom su “pouskrsnog vremena” tijekom kojega još jednom promišljamo o onome što se dogodilo na Uskrs, odnosno o Isusovom uskrsnuću. Uskrsnuće je Božja potvrda da je Isus sam Krist te da je objavio Božju volju na način koji nas obvezuje. Ono istovremeno jasno pokazuje da Isusova smrt nije pravosudna pogreška ili izraz brutalne državne represije, već nužan događaj unutar povijesti spasenja. Naime, njegova je smrt žrtva za grijehe svijeta.
U prilogu za prvu nedjelju po Uskrsu govorimo o značenju praznoga groba. On ukazuje na to da Isusovo uskrsnuće od mrtvih nije mitološki ili figurativni događaj, već unutarpovijesni događaj: grob je prazan, Isusovo mrtvo tijelo pretvara se u uskrsnulo tijelo tako da Isus dolazi u izravno zajedništvo s Bogom kao prvina, tj. kao prvi čovjek.
U propovijedi druge nedjelje razmatra se ispovijest apostola Tome koji se smatra skeptikom. Toma upućuje na jedno od središnjih otajstava kršćanske vjere, naime da Isus nije samo pravi odnosno stvarni čovjek, već i pravi Bog.
Tema treće i četvrte nedjelje u travnju glasi: „Isus je Gospodin“. Riječ je ponovno o božanstvenosti Isusa Krista jer se u Izraelu samo Boga naziva Gospodinom.
Isus Krist je Gospodar Crkve i svemira, o čemu ćemo govoriti u propovijedi treće nedjelje. Njemu su podložna sva područja stvarnosti, nevidljivi i vidljivi svijet. No za razliku od vladavine svjetovnih vladara, Isus Krist ne vlada nasiljem i ugnjetavanjem, već ljubavlju.
U propovijedi na četvrtu nedjelju službe Božje želimo jasno dati do znanja da su Isusova čuda znakovi blizine Kraljevstva Božjega. Čuda jasno pokazuju da je Isus obećani Mesija Izraela i poslanik Božji. Isusova su djela dobra i savršena. Kad pogledamo što je Isus činio i govorio, vidimo da je sve usmjereno na to da se ljudi obrate i prihvate spasenje.