Svibanj je u znaku blagdana Duhova, kada se spominjemo silaska Duha Svetoga. Duh Sveti nam se objavljuje, a time otkriva i treću božansku osobu. Na Duhove završava Božja samoobjava kao Oca, Sina i Duha Svetoga.
Prva nedjelja u svibnju je predduhovsko razdoblje. Prorok Joel navijestio je Duha Svetoga te se u propovjedi osvrćemo na to navještenje. Vidimo da se o Duhu Svetom govori ne samo u Novom zavjetu, nego i u Starom zavjetu. Naviješta se da Duh Sveti ne ispunjava samo kraljeve i proroke, već sve ljude.
Sljedećeg četvrtka je svetkovina Uzašašća Kristova. Toga se dana prisjećamo da je Uskrsli uzdignut i postavljen zdesna Ocu. Apostoli su pozvani kao svjedoci, dijelom i u znak potvrde da se radi o stvarnom događaju.
Druge se nedjelje spominjemo Isusova obećanja Duha Svetoga. Isus o njemu govori kao o tješitelju odnosno branitelju i duhu istine. Duh Sveti nas podsjeća na Isusove riječi i održava ih živima kroz vjekove. Također u nama održava živom nadu u Kristov ponovni dolazak.
Na treću nedjelju, Duhovsku nedjelju, u propovijedi se naglašava da je nauk apostola navještanje evanđelja Kristove smrti, uskrsnuća i ponovnog dolaska. Ovo se navještanje događa silom Duha Svetoga. Isto vrijedi i za nauk apostola koji jedino uz pomoć Duha Svetoga može postati temeljem kršćanskog života.
Na četvrtu nedjelju, odnosno nedjelju nakon Duhova, slavimo svetkovinu Presvetog Trojstva (lat. Trinitatis). U službi Božjoj razmatramo vjerovanje u Sveto Trojstvo. Nagovještaj trojedinog Boga nalazimo već u Starom zavjetu. Priča o posjetu trojice muškaraca Abrahamu, koji mu obećavaju rođenje sina, u kršćanskoj se tradiciji shvaća kao znak Presvetog Trojstva.