Prve nedjelje u srpnju održava se služba Božja za pokojne. Jasno nam pokazuje da za Božju spasiteljsku volju ne postoje granice. Svima je, i živima i mrtvima, dana prilika da pokažu pokajanje i prihvatite spasenje u Kristu. Obraćenje i postizanje spasenja moguće je samo kroz vjeru u Isusa Krista. Vjera živima i mrtvima znači spoznaju Božjeg savršenstva i milosrđa kao i bezuvjetno povjerenje u njega.
U bogoslužju druge nedjelje prisjećamo se “posvećenju” apostola putem predstojnika (anđela) sedam zajednica u Londonu koje simboliziraju cjelokupno kršćanstvo. Anđeli su položili ruke na apostole, no ne u smislu ređenja, već je to bio čin prihvaćanja suvremenog apostolata.
Tijekom bogoslužja sljedećih dviju nedjelja razmatramo sakramente svetog krštenja vodom i svetog zapečaćenja. Oba su ova sakramenta međusobno tijesno povezana.
U službi Božjoj na treću nedjelju bavimo se svetim krštenjem vodom. Krštenje prije svega znači uvođenje krštenika u Kristovo tijelo, čime vjernik postaje dio Kristove crkve i ima udjela u obećanjima koja pripadaju Crkvi. Krštenje je toliko važno da se ne može poimati tek kao postaja na putu života i vjere, već i kao zadatak da Krista, koji je Gospodar ovoga sakramenta, slavimo u sve dane i da za njega svjedočimo riječju i djelom.
U središtu propovijedi bogoslužja četvrte nedjelje je Sveto zapečaćenje. Zapečaćenjem, posredovanjem dara Duha Svetoga, dovršava se krštenje jer nam Bog kroz zapečaćenje daje udio u njegovom biću. S druge je strane riječ o sakramentu u eshatološkom smislu. Naime, on je pretpostavka za postizanje prvine. Za dosezanje prvine potrebno je pripremiti se za Kristov ponovni dolazak u zajedništvu s apostolatom. Prvijenci, koji se sastoje od živih i mrtvih, bit će uzneseni Kristu koji ponovno dolazi. Slaveći s njime svadbu u nebu oni će, s uskrslim mučenicima, naviještati evanđelje živima i mrtvima u kraljevstvu mira.