Tri se bogoslužja u listopadu bave temom „djela Božjih“. Među djelima Božjim su zemaljsko stvaranje, slanje Božjega sina i duhovna obnova čovjeka.
Kao što postaje razvidno iz propovijedi na prvu nedjelju, Bog je začetnik materijalnoga svijeta. Čovjek i priroda Božje su djelo. No ne treba isticati samo tu činjenicu, već i to da je Bog i danas stvoritelj i da njegovo stvaranje možemo prepoznati na temelju prirodnih procesa kao što su rast, rađanje i sl. Istodobno, činjenica postojanja Boga kao stvoritelja ima i eshatološku dimenziju: Bog obećava novo nebo i novu zemlju. No u svjetlu obećane nove zemlje ne smijemo obezvrijediti postojeću zemlju. Sve što je Bog stvorio i sva Božja stvorenja uvijek zaslužuju poštovanje.
Jedno od središnjih Božjih djela je slanje Sina u svijet odnosno utjelovljenje Boga u Isusu Kristu. U Isusu Kristu Bog se povezuje sa svojim stvorenjem, jer Isus je pravi čovjek i pravi Bog. Propovijed druge nedjelje govorit će o ovom događaju. Cilj Božjeg utjelovljenja je grešnike dovesti u zajedništvo s Bogom.
U središtu bogoslužja na treću nedjelju nalazi se djelo koje Bog izravno vrši na ljudima po Duhu Svetome. Krštenjem čovjek postaje slika Isusa Krista, doduše u nesavršenom obliku. Zapečaćenjem krštenik biva pozvan na važno služenje čovječanstvu: naime, da svim ljudima u kraljevstvu mira donosi evanđelje. Čovjekova obnova u konačnici će biti dovršena u novom stvaranju.
Na četvrtu nedjelju zajednica se priprema za službu Božju za pokojne koja se održava prve nedjelje u studenom. Isus nije samo svjetlo živih, već i mrtvih. Jasno se prikazuje da je zagovorna molitva za žive i mrtve vjerodostojna samo onda, kad za nju posvjedoče odgovarajuća djela. Imajmo na umu da naše zauzimanje za pokojne uvijek ide ruku pod ruku s našim ozbiljnim obraćanjem živima. Živima i mrtvima je na isti način bitno naše obraćanje u ljubavi!