I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane.
Mk 8,31
Poruka zadnje ovomjesečne službe Božje je da slijedimo Isusa, našeg Spasitelja, u dobrim i u teškim vremenima.
Uvod
Ovaj biblijski odlomak označava prekretnicu u Evanđelju po Marku. Do tog je trenutka Isus mnogo govorio o Kraljevstvu Božjem i činio čuda, ali sada počinje govoriti svojim učenicima o svojoj nadolazećoj patnji i smrti (vidi Kontekst).
Muka Sina čovječjega
Sin Čovječji mora mnogo trpjeti – U židovskoj tradiciji, “Sin Čovječji” povezan je sa sudom posljednjeg vremena (Dn 7,13.14). Isus se poistovjećuje sa Sinom Čovječjim. Ali, umjesto da bude slavni, svjetovni kralj i sudac, kao što su mnogi očekivali, Sin Čovječji mora trpjeti i biti odbačen. Izraz “mora” jasno pokazuje da je Isus želio da se njegova muka, smrt i uskrsnuće shvate kao dio Božjeg plana za spas čovječanstva.
Vjerski predstavnici odbacuju Isusa – Odbacivanje Isusa ne znači samo odbijanje njega, već je i odbijanje njegova mesijanstva i Božjega kraljevstva koje je naviještao.
Smrt na križu i uskrsnuće – Izjava da Sin Čovječji „mora biti ubijen i nakon tri dana ustati“ govori nam da se ne radi o slučajnom događaju, već o predodređenom i nužnom događaju u povijesti spasenja (1Kor 15,3.4). Raspeće i uskrsnuće središnji su aspekti povijesti spasenja jer su grijeh i smrt pobijeđeni, a čovjek se može nadati vječnom životu s Bogom.
Što za nas znači kad kažemo da slijedimo Isusa?
Sin Čovječji mora trpjeti, umrijeti i uskrsnuti. Samo oni koji, prihvaćajući to, vjeruju u Isusa i slijede ga, mogu uistinu biti njegovi učenici. Petru, koji isprva nije shvaćao te povezanosti i koji se usprotivio, upućen je jasan prijekor. Isus njega i učenike, ali i sve koji ga žele slijediti, poučava o ozbiljnosti nasljedovanja: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mk 8,32-38).
- Patnja i vjera: Kao Isusovi nasljednici se ne trebamo čuditi ako su naši životi obilježeni i patnjom. Kad nas Isus poziva da ga slijedimo, to ne čini zato što želi da patimo. No on zna da je patnja na tom putu neizbježna. Isus obećava da će nas put s njim dovesti u vječni život (Mk 8,34-37; 9,1).
- Hrabrost da se evanđelje živi i naviješta: Svjedočimo hrabro istinu koju donosi evanđelje. Upravo je u svijetu u kojem su uspjeh, samoostvarenje i neovisnost u prvom planu potrebna poruka o Božjoj ljubavi za sve ljude. Najuvjerljiviji ćemo biti kada častimo Boga (a ne sebe). Kada u svakodnevnom životu tražimo načine da pomognemo drugima i da im služimo, tada štujemo Boga.
- Nada u uskrsnuće i vječni život kod Boga: Zahvaljujući navještaju uskrsnuća imamo sigurnost da smrt nije čovjekov kraj. Daje nam hrabrost da se suočimo s izazovima vjere i života, znajući da je Bog iznad smrti. Slijedimo vjerno Gospodina do skorašnjeg ponovnog Kristovog dolaska!
Kontekst: U Marku 8,31 nalazimo prvo od tri nagovještaja Isusove muke (vidi također Marko 9,31; 10,32-34). Mk 8,27-38 je poseban odlomak u Evanđelju po Marku. Isus sebe po prvi put spominje kao Mesiju. Otvoreno govori o svojoj muci, smrti i uskrsnuću te poziva svoje učenike i sve ljude u nasljedovanje u nošenju križa.