Prve dvije nedjeljne službe u rujnu posvećene su Očenašu. U ovoj molitvi Isus pokazuje kako ispravno razgovarati s Bogom. Naše molitve trebaju biti oblikovane po Isusovom primjeru:
Propovijed prve nedjelje bavi se početkom Gospodnje molitve: “Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje.” Ove riječi izražavaju temelj kršćanske molitve: Molitva se obraća Bogu kao Ocu; ovaj oblik obraćanja nije bio uobičajen među Židovima. Molitelj stoji u odnosu posinjstva prema Bogu. Nakon toga slijedi posvećenje božanskog imena. Tko god govori o Bogu i prema Bogu, trebao bi to činiti s poštovanjem prema Božjoj svetosti i veličanstvu. Posvećenje imena i svijest o njegovome veličanstvu ne isključuju osobni odnos s Bogom, jer nas Isus uključuje u svoj odnos k Bogu kao Ocu. U molitvi doživljavamo da Bog, u svojoj svetosti, nije udaljen, već blizu i okrenut prema ljudima.
Druge nedjelje Božja služba se usredotočuje na izjavu „I ne uvedi nas u napast“. Iskušenja i napasti dio su vjerskoga života. Molitva Očenaša razvijena je na primjeru Isusove kušnje. Iskušenje zlom može se shvatiti i kao božanski ispit kroz koji kršćanin prepoznaje stanje svog odnosa s Bogom i snagu svoje vjere.
Službe Božje treće i četvrte nedjelje u rujnu imaju temu zahvalnost:
Treće nedjelje nas služba Božja potiče na razmišljanje o činjenici da su duhovni blagoslovi darovani čovječanstvu – npr. izabranje, objava Božje volje i Isusova žrtva – razlog za zahvalnost. Ono što Bog daje čovječanstvu nije nešto što se podrazumijeva samo od sebe – već je ukorijenjeno u njegovoj volji za spasenjem.
U propovijedi četvrte nedjelje na primjeru Abrahama se pojašnjava da i materijalna žrtva može biti izraz zahvalnosti. Ona je odgovor na Božju velikodušnost. Istovremeno, žrtva se prinosi u svijesti da se evanđelje može propovijedati posvuda samo ako su za njega postavljeni materijalni temelji.