Prve tri nedjeljne službe u listopadu usredotočuju se na temu “Zajednica vjernika”. Obrađivat će se različiti aspekti zajedništva u vjeri: hvala Bogu, nužnost dobrih djela i pouzdanje u Boga kao utočište u vrijeme opasnosti. Alternativno se u listopadu održavaju i službe Božje zahvale za žetvu. Tema zahvalnosti temelji se na biblijskoj riječi iz Poslanice Kološanima 3,17.
Prve nedjelje fokus je na poticanju zajedničkog hvalospjeva Bogu. Propovijed se temelji na Psalmu 100,4.5. U ovom psalmu Bog je jasno predstavljen kao moćan i vjeran vladar. Svrha je pozvati nas da slavimo Boga. Ne radi se o tome da od Boga nešto tražimo, već o zahvaljivanju Bogu za njegovu dobrotu. Bog je pouzdan; njegovim obećanjima možemo čvrsto vjerovati. On brine za ljude kao što pastir brine za svoje ovce. Božja vjernost doživljava se kroz generacije; ljudi iz Starog i Novog zavjeta mogu to posvjedočiti.
Druge nedjelje, služba Božja naglašava da su dobra djela dio vjere. Pomaganje bližnjemu na praktičan način pokazuje da vjera nije nešto teoretsko ili daleko od stvarnog života. Kršćansku zajednicu karakterizira osjetljivost na patnju i potrebe drugih. Težnja za činjenjem dobra središnji je element kršćanske vjere. Iskrena briga – uključujući i materijalnu – čini vjeru vidljivom i svjedoči o istini Evanđelja i njegovih propovjednika.
Služba Božja treće nedjelje u listopadu uči da vjernici mogu pronaći utočište u Bogu u vrijeme potrebe. Istovremeno, čovjek se hrani riječju i sakramentom. Oboje, uz pomoć Duha Svetoga, može utjecati na ljude na mnogo različitih načina. Kada se prihvate u vjeri, riječ i sakrament služe prepoznavanju grijeha, posvećenju i djelovanju koje odgovara Isusovim djelima.
Četvrta nedjelja, posljednja u listopadu, služi kao priprava za službu za pokojne. Propovijed ispituje izvještaj o ozdravljenju uzetog iz Evanđelja po Marku 2 i naglašava da Isusova briga ide daleko dalje od prevladavanja slabosti i postizanja tjelesnog blagostanja: Isus oprašta grijehe i donosi spasenje koje nadilazi prostor i vrijeme. Prijatelji uzetog su primjer aktivne ljubavi. Njihov nas čin poziva da u vjeri pokažemo brigu za pokojne i da posredujemo u povjerenju u Isusovo otkupiteljsko djelovanje.