Prve tri nedjelje u lipnju posvećene su Duhu Svetomu i njegovu djelu, koje se očituje u životu zajednice i svakog pojedinca. Duh Sveti i Crkva pripadaju jedno drugome; on osigurava čistoću naviještanja Evanđelja, djelotvornost sakramenata i vjeru u Isusa Krista.
Prvom nedjeljom u lipnju započinje serija službi Božjih o “Radosti u Duhu Svetome”. Polazna točka je pripovijest o poslanju sedamdeset i dvoje učenika. Učenike je izabrao Isus i opunomoćio ih da naviještaju Kraljevstvo Božje. Njihova se punomoć, između ostalog, očitovala u činjenici da su im demoni bili podložni. Učenici su se radovali zbog toga. No, spasenje se ne temelji na punomoći, primjerice, duhovnika, nego isključivo na božanskom izboru. Imena učenika koje je Isus izabrao zapisana su na nebu. Čije god je ime zapisano na nebu – između ostalog, primanjem sakramenata – pripada Kristu, i to je razlog za radost.
Služba Božja druge nedjelje usredotočit će se na radost, kao motivaciju za služenje. Ta radost istovremeno može potaknuti međusobno prihvaćanje i dobru volju prema bližnjemu. Međutim, ljudima se ne može jednostavno zapovjediti da budu radosni. Ponekad nedostaje radosti, jer su nečije osobne okolnosti ili okolnosti zajednice teške. Hvale vrijedno je kada se unatoč tih poteškoća obavlja nužan rad za bližnjega i za zajednicu.
Treće nedjelje razmišljamo o posljedicama nade u Kristov povratak. Kristov ponovni dolazak je središnji element novoapostolskog vjerovanja. Mir i zajedništvo koje čovijek već sada može doživjeti s Bogom i s drugima bit će savršeno kroz Kristov povratak i vjećno zajedništvo u novome stvorenju. Ta sigurnost neka već sada oblikuje ponašanje svakog vjernika. Krist je već danas prisutan u svojoj Crkvi i može se doživjeti kroz moć Duha Svetoga u riječi i sakramentu, kao i kroz ljubavlju i razumijevanjem ispunjeno ponašanje.
Na četvrtu nedjelju održava se služba Božja za pripremu na službu za pokojne. Bog ima misli mira, kako svjedoči prorok Jeremija u Starome zavjetu. Bog ne ostavlja ljude u duhovnoj nevolji, napuštene, nego im daruje budućnost – izgled vječnog zajedništva s Njim i s bližnjima. Kroz Riječ i sakrament i živi i mrtvi imaju priliku postići spasenje i imati vječni život.