A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’
Matej 25,40
Poruka druge ovomjesečne nedjeljne službe Božje je da se naša ljubav prema Kristu otkriva u našoj ljubavi prema bližnjemu.
Uvod
Prispodobom o Posljednjem sudu Isus završava svoj takozvani eshatološki govor. To je snažna i izazovna Isusova izjava: On živo opisuje Sina Čovječjega, koji se pojavljuje u slavi da sudi čovječanstvu. Poput pastira, on odvaja ovce od jaraca – drevna slika razlučivanja i odluke.
Iznenađujući uvidi
Iznenađujuća je mjera po kojoj se prosuđuje u početku prispodobe. Ona govori o tome kako su ljudi postupali s potrebitima, slabima i poniženima ovoga svijeta. „Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti…“ – tako Isus započinje popis svakodnevnih, gotovo nespektakularnih djela milosrđa: davanje hrane, pića, odjeće, primanje stranca, posjećivanje bolesnih ili zatočenika.
Značajno je i iznenađenje pravednika: oni su doista činili sve te stvari, ali nisu shvaćali da time služe samom Kristu, kralju. I to je upravo veliko otkrivenje ovog retka: Isus se poistovjećuje s najslabijima. Ne simbolično ili metaforički – već konkretno i doslovno: Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!
Krista susrećemo u bližnjmu
To mijenja naš pogled na bližnjega. Svaka osoba koja je gladna, žedna, stranac, gola ili bolesna postaje mjesto susreta s Bogom. Krist se skriva u potrebitima – i tamo čeka našu ljubav. U tom smislu, aktivna ljubav nije samo etička dužnost, već duhovni put na kojem susrećemo samog Krista.
Duhovna skrb je također čin milosrđa: ohrabrivanje nekoga, utjeha u trenucima straha i dezorijentacije, opraštanje grijeha, pokrivanje “duhovne golotinje” – to su duhovna djela milosrđa. Kao što se odjećom štiti promrzlu osobu, tako se riječima milosti može “odjenuti” posramljena ili slomljena osoba. Duhovna glad – za prihvaćanjem, dostojanstvom i smislom života – također je stvarna. Njezino zadovoljavanje jednako je dio slijeđenja Isusa kao i dijeljenje kruha.
Ljubav prema bližnjemu u svakodnevnici
Stoga nas ovaj biblijski tekst poziva i na duhovnu pobožnost:
- Jesam li spreman prepoznati Krista u drugome – posebno u neupadljivom, slabom ili neugodnom?
- Imam li otvorene oči, velikodušno srce i ruke koje pomažu – ne samo izvana, već i iznutra?
Stvaran život u sljedbeništvu Kristovu događa se kroz povezanost vjere i djelovanja, molitve i milosrđa, unutarnjeg stava i vanjskog djela.
Isus ne poziva na ideal kojeg mogu ispuniti samo “svetci”, već se ovdje radi o svakodnevnim gestama, vođenim istinskom ljubavlju. Kada djelujemo iz vjere, naši postupci postaju izraz Kraljevstva Božjega. I tako se događa čudo: U svakom činu istinske ljubavi prema bližnjemu – bez obzira koliko malen taj čin bio – susrećemo samog Krista.
Kontekst: Evanđelje po Mateju predstavlja Isusa kao kraljevskog Mesiju i Sina Božjega, u kojem se ispunjavaju starozavjetna proročanstva. Prispodoba o Posljednjem sudu čini vrhunac eshatološkog diskursa. Prizor je od velikog teološkog i etičkog značaja: Krist se poistovjećuje s patnicima i time postavlja aktivnu ljubav kao kamen temeljac vjere.