Draga braćo i sestre, s obzirom na predstojeći Božić i Novu godinu obraćam vam se ovim riječima i prije svega želim da vašim srcem zavlada mir kakav nam dolazi iz Isusa Krista. Njegovo rođenje, kojeg se spominjemo na blagdan Božića, i njegova žrtva i smrt najveće su svjedočanstvo Božje ljubavi prema nama ljudima.
Božja ljubav je zapravo razlog našeg radovanja Božiću. Od njegove nas ljubavi ništa i nitko ne može odvojiti! Apostol Pavao piše u Poslanici Rimljanima: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? (…) Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu“ (Rim 8,35.38-39).
Iz tog uvjerenja osjećamo radost i u danima kada nas snalaze brige i nevolje. Radost možemo osjetiti kada imamo pred očima ono što je važno i značajno. To je radost
- da smo zaštićeni u beskrajnoj, savršenoj ljubavi Božjoj;
- da u Isusu Kristu imamo Gospodina i Spasitelja koji je za nas stekao spasenje i koji je naš Zaručnik;
- da je Gospodin s nama u sve dane do svršetka svijeta (usp. Mt 29,20);
- da će Isus Krist opet doći da uzme k sebi sve svoje s onog i ovog svijeta. Potom ćemo zajedno doživjeti neposredno i vječno zajedništvo s Bogom – vječnu slavu.
Odlučimo se stoga svim srcem da ćemo ostati uz Gospodina bez obzira što se dogodilo. On je tu, dragi brate, draga sestro, nisi sam, nisi sama. On te razumije i pomaže ti da sve podneseš. On te prihvaća s ljubavi i brižljivošću.
Tako ispunjeni nadom i radošću gledamo prema Kristovom ponovnom dolasku i nastavljamo svoj put vjere s pouzdanjem u Gospodina i njegovu ljubav!