Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste.
Post 11,1
Poruka službe Božje za mlade u kolovozu je da slušanjem glasa Božjeg učimo jezik ljubavi.
Jezik razdvaja, jezik spaja
„Koliko jezika govoriš“- pitaju nas ponekad. Prednost u komunikaciji imat će oni koji kao djeca odrastaju u višejezičnoj sredini odnosno oni koji čim ranije počnu učiti druge jezike. Ako ne govorimo jezikom kojim se govori u našem okruženju, brzo ćemo postati autsajderi, postat ćemo stranci. To bismo rado izbjegli. Želimo pripadati, razumjeti i sudjelovati.
Priča o Babilonskom tornju
Poznata priča o Babilonskoj kuli počinje slikom jednog jezika i međusobnog razumijevanja. Ali taj se jezik zlorabi jer postaje polazište plana koji je u suprotnosti s Božjom voljom, a taj je da se izgradi kula “koja doseže do neba” kako bi “se ljudi proslavili”. Čovjek svojom građevinom želi prodrijeti u božansko carstvo i time pokazuje neumjerenost i nedostatak poniznosti spram svoga stvoritelja.
Brkanjem jezika Bog postavlja granicu ljudskoj oholosti (Post 11,7). Posljedica nije samo gubitak jednoga jezika, već i raseljenje ljudi po svim mogućim krajevima zemlje.
Kraj jezične zbrke
Danas znamo i svjedoci smo da isti jezik kojim govorimo i da svi jezici, koliko god smo ih naučili, nisu jamstvo međusobnog razumijevanja. Jer svi mi dolazimo iz različitih svjetova. Oblikuju nas okruženje u kojem smo odrasli, odgoj i običaji, ali i osobne zamisli, percepcije, raspoloženja, očekivanja kao i iskustva i znanja.
Ponekad steknemo i bolno iskustvo da nas ne razumiju čak ni ljudi koji su nam vrlo bliski, primjerice u obitelji ili partnerstvu. Jednako je tako i u crkvenoj zajednici, gdje nas veže jezik vjere, ali se ipak ne razumijemo uvijek.
Kako stvoriti zajednicu kojoj je temelj ljubav?
Učimo govoriti tako da prvo naučimo slušati! Moramo čuti riječi da bismo ih potom mogli sami artikulirati. Moramo shvatiti njihovo značenje da bismo ih mogli ispravo primijeniti. Ključ za pronalaženje zajedničkog jezika, za zajedničko razumijevanje, jest slušanje.
Isus je od svojih učenika i od svoga naroda uvijek ponovno tražio: „Slušajte me! Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti.“ (Lk 21,33). Navijestio je novu poruku, evanđelje ljubavi. Duh Sveti donio je ovo svjedočanstvo na Pedesetnicu (blagdan Duhova). Mnogi su ljudi razumjeli ovu poruku ljubavi; nikakva ih jezična barijera više nije razdvajala.
Duh Božji nas danas podsjeća da smo ljubljene Božje kćeri i sinovi (Rim 8,16). Kada zajedno slušamo Boga i svaki se dan udubljujemo u tu poruku ljubavi, shvaćamo da nas ona međusobno povezuje. Ne gradimo toranj, već zajedno gradimo kraljevstvo Božje (Mt 6,33). Želimo postati poput Isusa i s njime biti danas i u vječnosti. Unatoč svim razlikama, to je naš put u jedinstvo, u međusobno razumijevanje i u zajednicu u kojoj različitosti više ne razdvajaju.
Kontekst: Težnja za slavom je elementarna želja u mašti drevnog čovjeka. Naime tadašnji su ljudi mislili da će, zahvaljujući slavi, postati slični bogovima. U Starom zavjetu se na ovu težnju gleda vrlo kritično, jer ona dovodi do toga da čovjek ne prepoznaje i ne prihvaća svoje granice.