1Pt 3, 18-19
Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici.
Poruka
Naša zagovorna molitva za duše koje očekuju spasenje počiva na vjeri da je Isus Krist Spasitelj i na ovom i na onom svijetu.
Službe Božje za pokojne služe da se i pokojnicima podijele sakramenti Svetog krštenja, Svetog zapečaćenja i Svete večere. Primanje sakramenata nužno je za postizanje spasenja, za postajanje kršćaninom odnosno za dosezanje prvine. Trebali bi, s jedne strane, zahvaljivati Bogu za ove prilike, a s druge se strane moliti za duše koje su još daleko od Krista.
Vjera u Isusa Krista kao Spasitelja
U našenašemm drugom članku Vjerovanja sa svim kršćanima ispovijedamo svoju vjeru u muku Isusa Krista kao Sina Božjega u skladu sa sadržajem Apostolskog vjerovanja: „… mučen pod Poncijem Pilatom, razapet, umro, pokopan, ušao u kraljevstvo mrtvih…“ Naš biblijski tekst također potvrđuje spasonosni značaj Kristove muke i njegove smrti na križu. Budući da Isus kao pravednik ispašta za nepravednike, za grešnike, riječ je o smrti kojom on stupa na njihovo mjesto, nudeći sebe kao zamjenu. No ovom žrtvom na Golgoti otvoren je put k Bogu i ponovno je moguće sveobuhvatno zajedništvo između Boga i ljudi.
Isus silazi u kraljevstvo mrtvih kao pravi čovjek i pravi Bog
Nakon smrti na križu, Isus je ušao u kraljevstvo smrti. To pokazuje da je umro kao pravi čovjek, ubijen po tijelu. Njegovo je zemaljsko tijelo podleglo smrti. Istodobno je u snazi Duha prešao u zagrobni život k onima koji još nisu spašeni, u njihovu “tamnicu”, gdje su daleko od Boga, kako bi im navijestio evanđelje.
Vjera u posredovanje spasenja pokojnima
Naš biblijski tekst i drugi odlomci iz Svetoga pisma temelj su nauka da se Božja riječ i sakramenti mogu primati i u onom svijetu. To znači da mrtvi nisu u nesvjesnom stanju, već mogu prihvatiti evanđelje i mogu promijeniti svoje gledište i svoja uvjerenja (1Pt 4,6). Budući da ljubeći i pravedni Bog želi da se svi ljudi spase i da spoznaju istinu (1 Tim 2,4), vjerujemo da se i mrtvi mogu spasiti. To je moguće primanjem sakramenata ovdje na zemlji jer su sakramenti način i sredstva našega spasenja, jednako kao što se je prakticiralo u prvim kršćanskim zajednicama (1 Kor 15,29).
Naša se vjera očituje kroz zagovornu molitvu
Naša vjera u mogućnost udjeljenja spasenja pokojnima, koja je od Duha Svetoga, također se izražava kroz djela. Sadržana je u našim molitvama za one duše na drugome svijetu koje još nisu spašene, kako bi mogle prihvatiti Božju pomoć za svoj spas (KNaC 9.6.1). Uvjereni smo da i te molitve djeluju.
Kontekst: U 1. Petrovoj poslanici 3,18 nalazimo začetak nauka o Kristovom silasku u podzemni svijet (Isusovom silasku u kraljevstvo mrtvih), a taj nauk je postao dijelom Apostolskog vjerovanja. Apostolsko vjerovanje je starocrkvena vjeroispovijest iz četvrtog stoljeća koju prihvaća svekoliko kršćanstvo. Isus je nakon svoje smrti, u snazi Duha, pohodio duše kojima je bilo potrebno spasenje te im navijestio evanđelje. Pritom se mjesto gdje se nalaze duše koje još nisu spašene naziva “tamnicom“.