Vrijeme Došašća ili Adventa (lat. adventus, dolazak) karakteriziraosvrtanje, ali i gledanje prema naprijed. Osvrćemo se na obećanja dana narodu izraelskom i gledamo u budućnost, očekujući ponovni Kristov dolazak.
Središte službe Božje za prvi advent je obećanje da dolazi “kralj”. Ovo se prije svega odnosi na iščekivanje Isusova rođenja, zatim i na njegov ulazak u Jeruzalem, gdje se on otkriva kao kralj koji dolazi u skromnom obličju. Očekujemo da će Isus, kralj i gospodar kraljevstva Božjega, uzeti k sebi svoju Crkvu koja je njegova zaručnica i da će naposljetku u vječnosti vladati u novom stvaranju u jedinstvu s Ocem i Duhom Svetim.
Propovijed druge nedjelje došašća usredotočuje se na stav Marije, Isusove majke, koja se – protiv svakog iskustva i vjerojatnosti – oslanja na obećanje koje joj anđeo Gabrijel naviješta u ime Božje.
Težište bogoslužja na treću nedjelju došašća je Isusovo ozdravljenje slijepca. Ujedno se ističe da su ta ozdravljenja znakovi Božje snage koji upućuju na nešto veće, a to je oslobođenje od vlasti grijeha.
Na četvrti Advent, propovijed ima za cilj jasno pokazati da se obećanje pojavljivanja Mesije potpuno ispunilo u Isusu. Isus govori o Bogu na dotad nepoznat način. On pokazuje da Božju pravdu karakterizira milost i ljubav.
Blagdan Božića nas podsjeća na Isusovo rođenje. Bog se pojavljuje kao čovjek među ljudima. Ovaj događaj najveći je izraz činjenice da Bog voli svoja stvorenja i svijet. Smijemo se pouzdati u Božju ljubav.
U posljednjoj službi ove kalendarske godine, vjernike se podsjeća na središnju temu naše vjere, naime Kristov ponovni dolazak. Želja da se Isus vrati trebala bi nas ispuniti i igrati odgovarajuću ulogu u našim molitvama.