Službe Božje u listopadu se bave dvjema povezanim temama: Bogom kao Stvoriteljem i čovjekovom odgovornošću prema stvorenome svijetu. Budući da je Bog izvor svega što postoji, čovjek nije apsolutni gospodar stvorenja, nego mu je ono povjereno da ga obrađuje, čuva i odgovorno njime upravlja. Vlast nad stvorenjem stoga se shvaća kao služenje, a ne kao iskorištavanje. Ta se odgovornost ostvaruje konkretno, u svakodnevnim odnosima i životnim područjima poput obitelji, susjedstva, posla i zajednice.
Isto tako, Bogu – izvoru – pripadaju slava, čast i štovanje. Pogled se pritom usmjerava i prema konačnom ispunjenju stvorenoga svijeta u Bogu. Božje djelovanje pritom nije samo opća teološka ideja, nego se očituje i u povijesti spasenja te u konkretnom životu pojedinca. Iskustva Božje pomoći, oproštenja i Njegove blizine vode prema spoznaji da iza pojedinačnih događaja stoji širi Božji plan spasenja koji nadilazi ljudsko razumijevanje. Iz takve spoznaje proizlaze nada, ljubav i spremnost na pomirenje.
U središtu također stoji Božja ljubav prema svijetu i Isus Krist kao ostvarenje Božjeg plana spasenja. Slanjem svoga Sina Bog premošćuje udaljenost između Stvoritelja i stvorenja. Tako primljena Božja ljubav treba se očitovati u čovjekovim riječima i djelima.