Draga braćo i sestre, osjećam želju i potrebu da vam u došašću uputim nekoliko misli. Ponajprije želim da vam srce ispuni Isusov mir čijeg se rođenja u ovo vrijeme spominjemo na poseban način. Njegov dolazak na zemlju jača nas i u našem „došašću“ koje ne ovisi o kalendaru, to jest o vremenu našeg očekivanja njegovog drugog dolaska.
Time već započinje predivna budućnost koju si ne možemo zamisliti, budućnost kada ćemo zauvijek biti u neposrednom zajedništvu s Bogom. Priprema nam ju njegova savršena ljubav. Tada će se ispuniti i riječi: „I Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju“ (Otk 7,17); zavladat će tada potpuna radost, savršen mir.
Put koji vodi u vječnu slavu je naš put kući. Na tom putu nismo pošteđeni ničega što se ljudima u životu obično događa. Bez obzira što doživjeli, u teškim prilikama kao i u dobrim danima, držimo se Gospodina. On nas je ljubio. On poznaje jade, nevolje i brige svakog pojedinca. Zna za bolest i sve što starost donosi sa sobom. I uvijek može pomoći; on ima sredstva i putove – sve je u njegovoj moćnoj ruci.
Tako u pravo vrijeme donosi ohrabrenje, utjehu i snagu. Kada je na primjer Jakov u bijegu od svog brata bio u nevolji, vidio je u snu ljestve koje su sezale sve do neba. Kada je Ilija bio toliko obeshrabren da bi najradije bio umro, dodirnuo ga je anđeo i ohrabrio ga. A kada se sâm Isus u Getsemanskom vrtu borio sa smrću i molio, ukazao mu se anđeo i tješio ga. Izvor snage nama su i oba velika obećanja koje je On sâm dao:
- „Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Nikad nas ne ostavlja same.
- „Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja“ (Iv 14,3). Svakim danom što prođe približavamo se ispunjenju tih obećanja.
Neka nam tako svijest da nas Bog ljubi i da će ispuniti svoja obećanja bude izvorom najveće radosti kroz ovo božićno vrijeme i razdoblje koje slijedi.