Napusti svijet!
Uzašašće na nebo je blagdan koji dira u srce. Gospodin je završio svoj zemaljski život te je bio uzdignut u nebo dok je bio sa svojim apostolima. Sv. Pismo kaže da se to dogodilo iznenada i pred njihovim očima. Odmah im je, međutim, došlo i objašnjenje s neba: „Što gledate u nebo? Ovaj isti Isus će opet doći.“ Tim je riječima anđeo pokazao apostolima put u budućnost. Tako ćemo se i mi ponijeti: nećemo se zadržati kod događaja koji se tada odigrao. Štoviše, taj nam događaj ukazuje na našu pobjedonosnu budućnost. Apostolima je taj čin bio izvor snage, njime su se hrabrili na svom putu vjere. Biblijske nam riječi ukazuju na Gospodinov ponovni dolazak. Mi očekujemo ostvarenje tog obećanja.
Jednom je Sin Božji sasvim sažeto rekao u čemu je njegovo poslanje: „Izišao sam od Oca i došao u svijet; opet ću napustiti svijet i vratiti se svom Ocu.“ On je proizišao od Oca i došao na svijet. Zato se i mogao vratiti Ocu. Što, međutim, znači kada Sin Božji ovdje kaže: „Opet ću napustiti svijet.“? Sigurno nije mislio samo na zemaljski život; on je napustio ovaj svijet i opet otišao k Ocu. Želim to shvatiti kao poticaj nama da ćemo i mi napustiti ovaj svijet. Ali, moram istaći jednu razliku: mi ga nećemo napustiti kao Sin Božji, jer mi to nismo u stanju. Mi ćemo napustiti svijet u sljedećem smislu: napustit ćemo bezbožan duh.
Što zapravo znači napustiti svijet? Ne radi se pritom o vanjskim, opipljivim stvarima, da li činimo ovo ili propuštamo učiniti ono. Odlučujuće je i pred Bogom ostaje samo ono što je u našem srcu. Valja nam odbaciti bezbožan duh, kako bismo mogli ostvariti „uzašašće na nebo“.
Sada se nameće pitanje: Što je bezbožan duh? „Svijet“, bezbožan se duh očituje ponajprije kada čovjek svoje idole stavlja ispred Gospodina. Još uvijek vrijedi zapovijed: „Ja sam Gospodin, Bog tvoj; nemaj drugih bogova osim mene!“ Što su to idoli? I u našem životu ima stvari koje mogu zavladati našim srcem i postati sadržajem našeg života. To mogu biti razni interesi i sklonosti, najrazličitije stvari koje čovjek nosi u svom srcu i koje su mu važne. Mi ćemo se potruditi da pored Gospodina nemamo drugih bogova, nekakvih idola. Neka nam na prvom mjestu uvijek bude on, Gospodin! Napustimo svijet tako da se udaljimo od tih idola i da Gospodina stavimo u središte svog života.
Bezbožan duh je i oholost ovoga vremena kada čovjek smatra da može živjeti bez Boga. Mi želimo spoznati svoju potrebitost, želimo uvijek biti svjesni da nam je potrebna milost. Pazit ćemo da se ne uzoholimo i da ne pomislimo da smo veliki u očima Božjim. Napuštamo svijet ako takvoj oholosti ne damo šansu da se razmaše. Slična osobina naravi u ovo naše vrijeme, a koja simbolizira svijet u tom smislu, iskazuje se mišljenjem da smo već svojim ponašajem stekli izvjesno pravo na nebesko kraljevstvo. Razmišljanjem da možemo sve vlastitim snagama i da se ne trebamo oslanjati na Gospodina ukazujemo na osobinu koja predstavlja svijet u smislu gornje riječi. Takvu osobinu nastojmo napustiti i pouzdati se u Gospodina.
Svjetovne su osobine da čovjek pored Boga ima i svoje idole, da se prepušta oholosti i da smatra kako mu Gospodin nije potreban; da se oslanja samo na vlastite snage i omalovažava pouzdanje u Gospodina. Sve to želimo izbjeći. Neka nam Gospodin dade milost kako bi nam sve to uspjelo!
Misli iz nedavne službe Božje našeg Veleapostola