Tematika bogoslužja u studenome, dakle na kraju crkvene godine, je eshatološka. Tema je smrt, besmrtnost duše, što je preduvjet da pokojnici mogu primiti sakramente. Bavimo se i našom nadom u onu budućnost koja seže od Isusova ponovnog dolaska, kada će u dom dovesti zaručničku zajednicu, do novog stvaranja, dovršetka svijeta.
Prve nedjelje u studenom održava se služba Božja za pokojne. Novi zavjet svjedoči da je spasenje putem Božje riječi i sakramenata dostupno i pokojnicima (1Kor 15,29; 1Petr 3,18). Također se i vjeroispovijesna rečenica koju nalazimo u Apostolskom vjerovanju, a koja govori da je Isus nakon raspeća “sašao u kraljevstvo mrtvih”, može shvatiti kao naznaka mogućnosti spasenja za pokojnike.
Propovijed druge nedjelje bavi se Kristovim ponovnim dolaskom i postavlja pitanje u kojim će životnim situacijama Gospodin, koji ponovno dolazi, svoj narod uzeti k sebi. Oni prihvaćeni se mogu nalaziti u najrazličitijim situacijama i mogu biti opterećeni raznim problemima. Iz svega navedenoga bismo trebali doći do spoznaje da nemamo pravo suditi.
Služba treće nedjelje razmatra različite aspekte suda. Ponekad mislimo da se pod pojmom suda podrazumijeva samo Posljednji sud. No propovijed nam želi ukazati na postojanje različitih sudova koji nas čekaju. Tako ćemo se s jednim sudom susresti neposredno nakon smrti. Drugi će sud biti o ponovnom Kristovu dolasku. Na tom će sudu Bog odlučiti o pripadnosti zaručnikovoj zajednici. I onda će konačno nastupiti Posljednji sud. Pritom je ključno da spominjanje suda ne rađa strah, već da jača povjerenje u Božju pravdu i milosrđe.
Posljednje nedjelje u crkvenoj godini bavimo se vjerom u novo stvaranje. Bog će nas primiti u život koji nadilazi sve što možemo zamisliti. To je stvaranje čijim ćemo dijelom postati, u kojem više neće biti nikakve podložnosti zlu, a sastojat će se od savršenog zajedništva ljudi s Bogom. To također može biti utjeha za one koji su izgubili voljenu osobu ili su prisiljeni živjeti u stanju nemira i nepravde.